Bok. Imam 18 godina. Nevinost sam izgubila sa 14 tako da me decko silovao. Poslije toga sam bila kod psihijatra, ljecenje od traume itd. Uspjela sam sve prebtodit i naravno bila u vezi dosta puta poslije njega. A on je bio u zatvoru 2 godine. Imam veliko nepovjerenje prema muskarcima i ljudima opcenito. Kada je izasao iz zatvora vidjela sam ga 2 puta. 1. put sam ja plakala i tresla se, a 2. puta je on pred cijelim gradom (bila je subota,izlazak) kleknuo pred mene plakao i molio me da mu oprostim. Mal je grad. Pljunila sam ga i nasmijala mu se u lice.
Cesto se pitam kako bi meni bilo prvi puta? Dal bi vise sama sebe cjenila. Kakva bi osoba postala? Jer sam uvjerena da se to uvelike odrazilo na moju sobnost. Njega je zivot sam kaznio postao je propali klosar, puca se heroinom, alkoholicar, bez posla i cilja u zivotu. Na jedan nacin sam mu zahvalna jer sam sada ovakva kakva jesam. Trudim se uspjeti u zivotu i postavila sam si velike ciljeve. Za koje sam sigurna da cu ih ispuniti jer nemate pojma kakvo je kada ste iztraumatizirani s ocitim posljedicama i odlucite se oporaviti, popeti na vrh i jos uspjevate.
I eto kada za par godina budem tamo gdje zelim, zivim za dan kad cu ga vidjeti onako jadnog nafiksanog svime mogucim i da znam da me nije unistio. Samo da mu poklonim smjesak. Za onaj njegov prije nego me udario i time mi oduzeo svjest i napravio to sto je napravio. Znam da je dug post al smatrajte se pocascenima jer mozete birati s kim i kako. Neki ljudi bi sve dali da osjete prvu ljubav prvi puta.
Ispovesti.com
0 komentari